Postoje različiti procesi zavarivanja za bešavne pravougaone cijevi koristeći različite metode zavarivanja. Proces zavarivanja bešavne četvrtaste cijevi uglavnom se određuje na osnovu materijala, razreda, kemijskog sastava, tipa strukture zavara i zahtjeva performansi zavarivanja zavarene bešavne četvrtaste cijevi.
Prvo, potrebno je odrediti metodu zavarivanja:
Metode zavarivanja bešavnih pravokutnih cijevi mogu se podijeliti na ravno zavarivanje, zavarivanje iznad glave i vertikalno zavarivanje.
Ravno zavarivanje se dijeli na metodu lijevog i desnog zavarivanja.
Prednosti metode zavarivanja: Zavareni šav ima duboku dubinu spajanja, što omogućava jasnu vidljivost zavarenog šava i smanjuje rizik od odstupanja zavarivanja.
Nedostatak metode lijevog zavarivanja je što se rastopljeni bazen ne može vidjeti.
Prednost desnog metoda zavarivanja je u tome što se može jasno vidjeti rastopljeni bazen, što olakšava formiranje i kontrolu bešavnih šavova četvrtastih cijevi.
Nedostatak ispravnog načina zavarivanja je što je dubina vara plitka i sklona odstupanju zavarivanja.
Vertikalno zavarivanje se dijeli na zavarivanje prema dolje i zavarivanje prema gore.
Ravno zavarivanje je pogodno za zavarivanje punom strujom, dok su zavarivanje iznad glave i okomito samo za zavarivanje male struje. Dužina žičane šipke koja se proteže od provodne mlaznice je 10-15 puta prečnik žice, a ugao zavarivanja je 45 stepeni.
Nakon određivanja metode zavarivanja za bešavne pravokutne cijevi, formuliraju se parametri procesa zavarivanja. Vrste parametara procesa zavarivanja variraju, kao što je ručno lučno zavarivanje, što uglavnom uključuje: model elektrode (ili marku), prečnik, struju, napon, tip izvora napajanja zavarivanja, način povezivanja polariteta, broj sloja zavarivanja, broj prolaza, metodu inspekcije , itd.